Svi znamo da su “Žene s Venere, a muškarci s Marsa”. Nekad sam to i sama uzimala zdravo za gotovo, bez imalo kritike, dok me sticajem okolnosti, nije zaintrigirala astrologija. Na moje laičko iznenađenje, otkrila sam kako svaka natalna karta sadrži određeni položaj planeta Venere i Marsa, bez obzira radi li se o osobi muškog ili ženskog spola. To se čak podrazumijeva, jer natalna karta pokazuje položaj svih planeta u momentu rođenja osobe. Shodno tome, astrolozi tumače utjecaj tih položaja na životne prilike i izazove s kojima se osoba susreće, ali i na njen karakter i psihološki profil.
Suprotnosti su suprotnosti jer su njihove razlike tako jasne i specifične, ali to nikako ne znači da su nepomirljive.
Ženski i muški aspekt
Venera je planeta ljubavi, senzualnosti, privrženosti, afiniteta, vrijednosti, umjetnosti i sklada, a Mars planeta inicijative, rada, pokreta, akcije, strasti, agresije i rata. Nakon tog saznanja, postala mi je jasnija priča o tzv. animi (ženskoj) i animusu (muškoj) strani ličnosti. Na zaprepaštenje mnogih, svaka osoba, bilo da je muškarac ili žena, nosi u sebi ženski i muški aspekt.
U prilog polaritetima i podijeljenosti, psihologija nas uči o podjeli mozga na lijevu (racionalnu) i desnu (emocionalnu) hemisferu. Lijeva je zadužena za logiku, kalkulaciju, preciznost, promišljenost, uzročno-posljedičnu vezu stvari i pojava. Desna se odnosi na opažanje, estetiku, kreativnost, maštu, intuiciju i sl. Oni koji se rukovode isključivo logičkim zaključivanjem i objašnjenjem imaju jaču lijevu stranu, dok oni koji uvijek prvo uzimaju u obzir dobro poznati osjećaj u trbuhu, koji ih nikad ne vara, imaju dobro razvijenu desnu hemisferu.
Život će na, biti jednostavniji prihvatimo li činjenicu kako su muški i ženski principi komplementarni, kako njihov kontrast ima za cilj prirodan sklad.
Uvriježeno je mišljenje kako su muškarci racionalniji, a žene emotivnije. Pojednostavljenom podjelom na muško – žensko, rekli bismo da isključivo muškarci koriste logiku, a žene imaju snove predskazanja, što naravno nije točno. Svakodnevno svjedočimo proračunatim ženama koje imaju hladnokrvan pristup ljudima i životu općenito, jako izraženu volju nešto napraviti ili završiti započeto, borbenost da prve stignu do cilja.
Isto tako, susrećemo muškarce pune suosjećanja, miroljubivosti, sklone umjetnosti i kreativnom izražavanju, pa čak i one koji se ne stame pustiti suzu i pokazati emotivnu stranu, koju svakako imaju. Kao društvo skloni smo etiketiranju, prosuđivanju i osuđivanju ovakvih žena i muškaraca. Pitam se tko smo mi da kažemo je li netko manje žena i manje muškarac? Tko smo mi, da govorimo o višku/manjku muških i ženskih hormona, nečijoj ženstvenosti i muškosti?
Stvoreni smo kao cjelovita bića
Navedeni primjeri ruše pretpostavku da su žene sa Venera, a muškarci s Marsa. Da je zaista tako, sve bi žene imale umjetničke talente, ne bi se nikad posvađale (kamoli počupale za kosu), obožavale bi cvijeće; samo bi osjećale, nikad ne bi razmišljale. S druge strane, svi bi muškarci bili sposobni, samoinicijativni, neustrašivi ratnici s oružjem u rukama, željni borbe, krvi i rata; samo bi razmišljali, nikad ne bi osjećali.
Svesti cjelokupnu osobnost, samo na osnovu spola, na isključivo ženski ili muški aspekt, značilo bi ograničiti se u pogledu mnogih karakteristika i mogućnosti. Iako nas patrijarhalno društvo želi svesti samo na spol i reprodukciju i pripisati nam sve ženske ili sve muške karakteristike, to nije moguće, jer stvoreni smo kao cjelovita bića.
Ključ je u balansu
Ključ je u pronalaženju balansa. Zbog toga, svaki put kad posumnjamo u „žensku pamet“ i „mušku intuiciju“, kad ženi koja brani sebe i svoj integritet kažemo „njeno je da se povuče i šuti“, kad muškarca koji pokaže ranjivost nazovemo pogrdnim imenima ili slabićem, uz dobro poznatu rečenicu „muškarci ne plaču, jer nisu curice“ zapitajmo se koliko smo ovakvim stavovima zapravo ograničili svoju slobodu da budemo ono što jesmo. Čovjek nije robot, ma kako se trudio ponašati u skladu s nametnutim očekivanjima okoline, pritom potiskujući svoju pravu prirodu.
Kad kažemo da su žene s Venere a muškarci s Marsa, želimo istaknuti nepomirljive razlike i suprotnosti između žena i muškaraca. Želimo naglasiti kako postoji jaz između spolova uslijed čega dolazi do klasičnog nerazumijevanja. To često opisujemo situacijom u kojoj svatko vuče svoj kraj konopa. U takvim okolnostima teško je pronaći kompromis, stvara se tenzija i potreba za dominacijom nad onim drugim.
Put do kompromisa je uvijek daleko, ako odbijamo prihvatiti, razumijeti i obuti cipele onog tko drži drugi kraj konopa. Tada ćemo uvijek imati potrebu braniti se i borimo za neka „naša“ prava, koja su nam oduzeta ili ugrožena. Zbog tzv. „rata spolova“ danas govorimo o ženskim i muškim pravima. A zapravo sve što nama svima zaista treba, i muškarcima i ženama, je da nas tretiraju kao čovjeka čija vrijednost, sposobnost, kvaliteta i važnost neće ovisiti o biološkoj odrednici zvanoj spol.
Crno-bijeli svijet
Suprotnosti su suprotnosti jer su njihove razlike tako jasne i specifične, ali to nikako ne znači da su nepomirljive. Jer, šta je svjetlo nego odsustvo tame, a tama odsustvo svjetla. Hladno je kad nema topline, toplo je kad nema hladnoće. Pomiješamo li crnu i bijelu, dobijemo sivu. Život će nam biti mnogo jednostavniji prihvatimo li činjenicu kako su muški i ženski principi komplementarni, kako njihov kontrast ima za cilj prirodan sklad. Kad žene prihvate svoju mušku, a muškarci svoju žensku stranu, bit ćemo u stanju puno bolje razumijeti jedni druge. Tako ćemo lakše uspostaviti toliko željenu ravnotežu u odnosima. Možda tek tada ratne igre prestanu, muški i ženski šovinizmi nestanu, a muškarci i žene bolji ljudi postanu. Hm, čak se i rimuje!
Anela Merdanović: Ljudi su prekomplicirani da bismo ih etiketirali
Anela Merdanović: Za bolje društvo potrebna je šetnja u tuđim cipelama
Anela Merdanović: Modno neosviještena
Anela Merdanović: U slijepoj ulici života
